Rupa u životopisu je nekada jednostavno neizbježna. Životne okolnosti dovedu do te situacije.

Stručnjaci za zapošljavanje ističu kako rupe u životopisu (pauze u radu, bolovanja, mini mirovine) ne moraju umanjiti šanse za dobivanjem željenog posla.

Postoji nešto važnije od same rupe, a to je kako je prezentirati i objasniti potencijalnom poslodavcu.

O ovoj temi, ali i drugim važnim i zanimljivim, poput straha od promjene, snazi i ljubavi prema svom zanimanju razgovarali smo inspirativnom Mateom Pehar.

Matea je stručnjakinja za marketing, s mnogo privatnog i životnog iskustva. Dok su njeni vršnjaci gradili karijere, Mateu je život natjerao na poslovnu pauzu.

No, podigla se s dna, napisala svoj životopis s rupom i poslala ga na natječaj za posao. Sada radi željeni posao i sve je na svom mjestu.

Matea Pehar; Izvor: Privatna arhiva

Marketing menadžerica

Matea čime se ti danas baviš, od posla do hobija?

Danas radim u jednoj manjoj privatnoj firmi kao marketing menadžerica.

Od hobija bih izdvojila slušanje i uživanje u glazbi, koncertima, čitanje nekog zanimljivog štiva, šetnja u prirodi te druženje s dragim ljudima.

Kako si odabrala svoje zanimanje marketing menadžerice? Kako je izgledao tvoj poslovni put?

Po struci sam Menadžer za odnose s javnošću, ali oduvijek me zanimao marketing.

U to vrijeme bavila sam se osmišljavanjem recepata za bezglutenske slastice.

Zato sam pokrenula Facebook stranicu s raznoraznim slatkim i slanim jelima te savjetima za osobe koje ne podnose gluten.

Moj poslovni put je izgledao turbulentno uz česta iskakanja iz zone komfora. Dosta dugo sam uz studiranje radila raznorazne poslove u ugostiteljstvu i trgovini.

Matea, iskakanje iz zone komfora

Ali onda kad je došlo vrijeme za neke nove ozbiljnije poslovne izazove dogodila se bolest…

Rupa u životopisu

Spomenuli smo rupu u životopisu. Molim te da nam ispričaš svoju životnu situaciju.

Moja rupa se dogodila 2014. god. kad sam u osmom mjesecu trudnoće primijetila kvržicu na dojci.

Govorili su mi da se vjerojatno neki mliječni kanalić začepio jer ipak imam samo 28 godina, međutim mjesec dana nakon poroda s običnog UZV-a poslali su me hitno na pretrage.

I tad počinje moja rupa odnosno moja borba s teškim prognozama i dijagnozama, pretragama, nalazima i pripremama za operacije.

Bilo je to jako teško razdoblje za mene jer se nisam mogla posvetiti svojoj bebi i od tolike sreće koju sam doživjela rođenjem svog prvog djeteta pala sam na samo dno.

Svoju snagu sam pronalazila u molitvi i neizmjernoj podršci obitelji i prijatelja.

Poslije operacije je uslijedilo liječenje kemoterapijama, zračenjem i višegodišnjom hormonskom terapijom.

Podrška obitelji, pomoć, snaga, promjene; Izvor: Privatna arhiva

Moram spomenuti ovdje da sam imala sreću da me operirao dr. Robert Selmani, predivan čovjek i predivan doktor koji mi bio velika podrška kroz cijelo liječenje.

Povratak u poslovni svijet

Razboljela si se u vrijeme kada mladi grade svoje karijere. Kako je reagirao poslovni svijet na tu tešku situaciju? Postoji li suosjećanje kolega i voditelja tvrtki danas?

Liječenje je trajalo osam mjeseci, nakon toga hormonska terapija čije su nuspojave bile grozne tako da sam često morala ići na injekcije, nove pretrage i sl.

Nakon toga sam se počela osjećati koliko toliko bolje, a i željela sam početi raditi te zaboraviti na sve što mi se dogodilo.

Pozitivna kakva jesam, nekako sam se uspjela sastaviti, usuditi i pokušati, iako mi je stalno bilo u glavi pa što mi se ima više loše dogoditi kad se sve loše već dogodilo.

U tim prvim godinama rada osjećala sam se malo izgubljeno, moje kognitivne sposobnosti su bile loše, slaba koncentracija, stalni neobjašnjivi umor.

Matea Pehar, povratak na posao, umor; Izvor: Privatna arhiva

Tad sam zaista shvatila što je to „chemo brain“, ali upornost i želja za napredovanjem me vodila dalje.

Svakodnevno sam se borila sama sa sobom da što više toga naučim, zapamtim, a svaki put kad ne bih mogla doći na posao osjećala sam se poraženo.

Iako to nisam htjela govoriti kolegama jer nisam htjela da me netko sažalijeva.

Na meni se ništa nije vidjelo kad dođem na posao iako sam danima jedva ustajala, pila tablete protiv bolova, nabacila bih osmijeh i dolazila raditi.

Na sreću, imala sam predivne kolege koji su imali razumijevanja, ali uvijek bi mi bila nelagoda kad bih nadređene pitala za slobodne dane kako bih mogla odraditi bezbrojne pretrage i kontrole.

O nervozi i stresu pred same preglede neću puno govoriti prepoznat će se mnogi koji su to prošli i onaj detektivski osjećaj analiziranja liječnikovih izraza lica sve dok ne potvrdi da je sve čisto.

Dobrobit promjena

U svakom zlu je nešto dobro. Nova dimenzija i drugačiji pogled na svijet nakon teške bolesti se vidi i u poslovnom svijetu. Koje promjene je donio tebi?

Da, definitivno nova dimenzija i pogled na svijet oko sebe. Bolest sam prihvatila kao blagoslov jer kroz proces liječenja puno se dogodilo i lijepih, čudesnih stvari.

Promjene, promjena posla; Izvor: Privatna arhiva

Postala sam beskrajno zahvalna, upoznala sam puno predivnih ljudi čije su životne borbe baš nadahnjujuće.

Upoznala sam bolje sebe i počela cijeniti svoj trud i rad. Nastojim živjeti punim plućima i odmaknuti se što više od stresnih situacija.

Zašto su promjene toliko teške?

Promjene poslova znaju biti stresne i zdravim ljudima. Ja to sve nekako shvaćam dosta emotivno zbog svega što sam prošla.

U poslovne izazove idem iskreno sa srcem te nemam vremena za gubljenje na gluposti kao što su rivalstva na poslu, spletkarenja i sl.

Isplate li se promjene, na kraju svega?

Naravno da se isplate, iako nam se nekad čini da nema izlaza, uvijek se otvori neki novi put.

Definitivno smatram da se u svakome od nas nalazi nevjerojatna snaga koju izvučemo u najtežim situacijama u životu.

Matea, hvala na razgovoru. Također, hvala na ohrabrenju svima kojima se dogodila rupa u životopisu. Sretno dalje u svim sferama života!

Objava Rupa u životopisu? Pročitajte intervju s Mateom Pehar pojavila se prvi puta na Zaposlise.hr.